Brexit. O čemu pregovarati kada mladi i stari imaju potpuno različita mišljenja?

Mladi i stari ljudi oduvijek drugačije vide svijet. Ali u posljednje vrijeme u Evropi su razlike izraženije nego ikad. Toliko da bi mogli predstavljati značajan generacijski problem.

Tokom dvije godine koliko je proces “Brexit“Na primjer, britansko javno mnijenje je evoluiralo, počevši od blage početne podrške izlasku iz Unije, a sada se zamahnulo prema određenom odbijanju (ostati). Ali razlike u ovoj evoluciji su male i niko zapravo ne dovodi u pitanje rezultat referenduma (za sada).

Ono što upada u oči je ogroman disparitet mišljenja prema godinama Britanaca. Iako bi sada 52% građana bilo za neizlazak iz Unije, među najmlađima sa pravom glasa njih je čak 80%. S druge strane, stariji su u velikoj većini za Brexit (82%).

Možda se po prvi put u istoriji pokazalo da je starost važnija od osovine desno-lijevo u saznanju šta osoba misli o određenim ključnim pitanjima u nekoliko evropskih zemalja (imigracija, javne službe, Evropska unija, itd.) . U Velikoj Britaniji, na primjer, samo 69% konzervativnih glasača danas je za Brexit, a samo 67% glasača laburista je za ostanak. Razlike su mnogo manje izražene između birača različitih stranaka nego između birača različitih generacija, što bi donedavno bilo iznenađujuće.

Neki počinju sebi da postavljaju teško pitanje: da li je moguće govoriti o autentičnoj „nacionalnoj volji“ kada postoje tako veliki ponori između različitih sektora stanovništva? Može li većina određenog doba nametnuti svoju volju o transcendentnim pitanjima poput ovog drugoj većini drugog doba? Zar ne bi bila neophodna pojačana većina za donošenje odluka ove prirode, koje bi u budućnosti mogle suštinski uticati na one koji im se u velikoj meri protive?

Iako se u Ujedinjenom Kraljevstvu ne raspravlja o rezultatu referenduma od prije dvije godine, vode se velike polemike o tome šta bi trebao biti cilj pregovora s EU i sadržaj konačnog sporazuma s njom. Sva istraživanja govore da se i po ovom pitanju mladi i stari duboko ne slažu. Na toj raskrsnici je vlada Tereze Mej (i, takođe, laburistička opozicija), jer u njenim redovima ne vlada jednodušnost, već podeljenost. Onaj isti koji mlade ljude odvaja od starijih kao nikada do sada.