Novi izbori? Strah menja strane

Nakon 20-D izbora, činilo se da smo se svi složili: ako bismo konačno morali doći do novih izbora, veliki korisnici bi bili Narodna stranka i Podemos.

Sa ulaskom mjeseca januara, prve projekcije koje su objavljene i ankete koje su se pojavile nakon toga oni su to potvrdili: PP je prvi put u godinu i po dana prešla 30% glasova, a Podemos(+) je bio vrlo blizu postizanja sorpasso-a za PSOE, ako ga već nije postigao.

Ali u tome je došla ostavka Rajoya i naredba o formiranju vlade Pedru Sánchezu. Ono što se dogodilo u prvoj nedelji februara radikalno menja situaciju, a neka istraživanja to počinju da najavljuju. Vrlo je moguće da će u narednim sedmicama PSOE i Ciudadanos napraviti korak naprijed u preferencijama birača, dok će PP i Podemos ići unazad.

Ovaj trend se može potvrditi, ali i ne mora: sve zavisi od toga kako će se pregovori odvijati od sada. Ali ako se to potvrdi, oni koji bi bili zainteresovani za izborni napredak sada bi bili Sánchez i Rivera, dok bi Rajoy i Iglesias željeli upravo suprotno. Život ti daje iznenađenja.

Situacija je đavolska: dvije centralne stranke, koje su izgledale kao veliki gubitnici u izbornom mamurluku, možda okreću ploču. A dvije ekstremne stranke gube inicijativu.

Sada, racionalna strategija PSOE-a i Ciudadanosa može biti da učine sve što je moguće kako bi postigli dogovor i predstavili ga investituri (jer će tu namjeru glasači nagraditi) ali ne mogu to materijalizirati u autentičnoj vladi zbog drugih. Za njih bi idealno bilo da natjeraju PP i Podemos da istovremeno glasaju protiv Sanchezove investiture, kako bi prosječnom glasaču i dalje izgledali kao loši momci u filmu. Zatim bi Ciudadanos i PSOE izašli na opšte izbore na kojima bi situaciju učinili profitabilnom.

Suprotno tome Možemo i, prije svega, PP, može se vidjeti u suprotnom položaju: njihov interes je sada da izbjegnu nove izbore po svaku cijenu.  Podemos je zainteresovan za suzdržanost PP, da ostane jedina postojeća opozicija, dok je PP zainteresovan za suzdržanost Podemosa da se desi potpuno isto. I jedni i drugi bi imali koristi od apstinencije drugog, ali ni svoje.  I obojici je teško izaći iz ove paukove mreže, jer ne mogu ništa drugo nego da glasaju protiv, kopajući tako sebi grob, a pomažu u kopanju svojih suprotnosti.

Đavolski, konačno. Glasanje za investituru za Pedra Sáncheza počinje sve više da liči na igru ​​ispruženih ruku između bliskih, u kombinaciji sa namigovima i prikrivanjem protivnika, gdje će svaka lažna igra biti vrlo skupa. Neko će mnogo izgubiti u ovoj utakmici, ali još ne znamo ko.