Vladine opcije prema prosjeku anketa

Ono što sada kažu ankete možda i nema veze sa rezultatom od 26. juna, da su tog dana bili izbori. Znamo da trenutne ankete mogu imati pristranosti koje njihove podatke čine beskorisnim. I znamo da će se od sada do tada dogoditi mnoge stvari koje će sve promijeniti.

Ali hajde da radimo operacije kao da ne znamo sve gore navedeno, i pretpostavimo da 26-J predstavlja posljednju šansu, u kojoj će strane sada biti prinuđene da postignu dogovor, jer društvo neće tolerisati još šest mjeseci paraliza. U tom trenutku apstinencija vjerovatno više neće biti tolerisana opcija: društvo će zahtijevati aktivnu posvećenost formiranju vlade. Ako je tako, i ako trenutni podaci ostanu nepromijenjeni do 26-J, koji će vladini sporazumi biti mogući?

1. VELIKA KOALICIJA

Vlada sa velikom većinom i mogućnost preduzimanja ustavnih promjena. Njen najveći nedostatak bila bi unutrašnja nestabilnost, jer je podržavaju stranke različitih interesa. Nadalje, ostavilo bi Podemos/UP kao jedinu pravu opoziciju, koja bi lako mogla kapitalizirati svako socijalno nezadovoljstvo, da pokuša da preuzme vlast na sljedećim izborima.

2. STARA VELIKA KOALICIJA

PP, kojeg Ciudadanos kritizira, ponekad flertuje s ovom idejom. Ova vlada bi imala dovoljno podrške da preduzme bilo koju predloženu mjeru, iako bi joj bila potrebna vanjska podrška za najdalekosežnije ustavne reforme, budući da ne dopire do dvije trećine Kongresa. Njen najveći nedostatak, osim unutrašnjih tenzija koje bi se pojavile s obzirom na historijsku konfrontaciju između dvije strane, je to što bi imao dvoglavu opoziciju (Podemos i Ciudadanos). Opozicija bi iskoristila nedosljednosti vlade da pokuša zbaciti PP i PSOE i zamijeniti ih novim dvostranačjem Ciudadanos/Podemos u sljedećim izbornim imenovanjima.

3. KOALICIJA DESNOG CENTRA

Sa malom većinom, proći će sam, ili ako dobije malo dodatne podrške. Kao prednost, to je pakt koji dobija koherentniji broj mesta i koji maksimizira prisustvo u vladi obe strane. Ideološki, njegov program bi bio sasvim izvodljiv i imao bi malo unutrašnjih kontradikcija. S druge strane, suočio bi se sa snažnim frontom koji bi mogao blokirati ustavne reforme i pridobiti socijalnu podršku ako vladine mjere ne uspiju poboljšati ekonomsku situaciju.

4. KOALICIJA LIJEVOG CENTRA

Nemoguće.

5. KOALICIJA PROMJENA

Tako ga je Sánchez krstio, iako je promjena koju svaka od tri strane predlaže drugačija i to bi bila njena najveća unutrašnja kontradikcija. U foteljama bi to ostalo, toliko da joj Ujedinjena ljevica ne bi bila striktno potrebna, iako bi je vjerovatno inkorporirala radi imidža. Njegova velika mana je to što bi Narodnu stranku ostavio na tacni kao opoziciju koja bi istakla unutrašnje nedoslednosti u pokušaju da se vrati u vladu sa jasnom apsolutnom većinom. Inače, jedna od tri vladine stranke vjerovatno bi pretrpjela štetu i mogla bi potpisati smrtnu presudu.

6. LIJEVA KOALICIJA

Nemoguće.

7. LIJEVA KOALICIJA SA NACIONALISTIMA

Nacionalisti bi dali dvadeset mesta koliko ova koalicija treba da bude izvodljiva. Njegova prednost bi bila unakrsna, ugovaranjem veoma različitih sektora društva. Njegov najveći nedostatak je očigledna kontradikcija između programa PSOE i programa katalonskih nacionalističkih partija na temu referenduma.