S kim će se PSOE dogovoriti?

Jučer je bio istorijski dan u kojem španska politička mapa doživjela je spektakularan zaokret koje ćemo pamtiti decenijama. Bio je to trenutak izborni oživljavanje PSOEali i dan kada Narodna partija je potonula ispod nivoa iz 1982. godine i video kako Ciudadanos je prestao da se predstavlja kao mogući partner, i postao solidan rival u borbi za vođstvo desnog centra.

Jučer također znači nešto svima poznato: kako možete pobediti gubitkom, ili kao Unidas Podemos, postižući osrednji rezultat, može postati temeljni stub nove vlasti, sa moći i uticajem.

28. april 2019. ostaće upamćen i po danu prodor Voxa u Kongres. Gorko slatka pojava koji je jučer u svakoj riječi svojih čelnika odavao izvjesno razočarenje. Još jednom se pokazuje (to se već dogodilo sa Podemosom 2015. godine) da je jedno dominirati ulicama, skupovima ili svijetom društvenih mreža, a sasvim drugo volja građana izražena slobodnim činom glasanja. Prije izbora, Vox je ostao na pola puta, i usputno uništio svaku nadu u alternativnu vladu u odnosu na PSOE.

A sad to? Ciudadanos se, kako se navodi u predizbornoj kampanji, odriče dogovora sa Sánchezom, te namjerava da se fokusira na zadatak olovo opozicija. Na taj način ostavljajući teren slobodnim za a PSOE vlada i Unidas Podemos. Ali toj će vladi biti potrebna veća podrška da bi se mogla uspostaviti, ili barem aktivno uzdržavanje jedne ili više grupa, jer samo PNV nije dovoljan. Da li je moguće postići dogovor? Jučer je Pedro Sánchez postavio granicu: poštovanje Ustava.

Ovdje napuštamo “Pactorium”. To će biti suštinski alat u narednih nekoliko sedmica... ili mjeseci.