AfD: ključ uspjeha

Bez sumnje, veliko iznenađenje posljednjih njemačkih regionalnih izbora (Saksonija-Anhalt, Rhineland-Pfalz i Baden-Wuttenberg) bio je uspon ekstremne desnice (Alternative für Deutschland).

Istina je da se čini logičnim da je ovaj pokret skupio glasove konzervativnog krila CDU, zbog politike Merkelove prema izbjeglicama. Međutim, za postizanje tih izvanrednih rezultata nije dovoljno samo pecati na tom ribolovnom terenu.

Pogledajmo poseban slučaj: Saska-Anhalt. Saksonija je regija koja se nalazi u istočnoj Njemačkoj. Na ovoj teritoriji su ojačale ekstremne desničarske snage (kao što je slučaj Pegide). Međutim, to je također teritorija koju su historijski dobili i SPD, a posebno Die Linke zapaženih rezultata, posebno ovih sekundi. Iako je bez sumnje ono što najviše iznenađuje odlični rezultati AfD-a u ovoj regiji, postizanje a 24% glasova, 5 bodova zaostatka za kršćansko-demokratskom koalicijom (koja se također poboljšala rezultate).

Dakle, ako je i druga glavna desničarska stranka dobila više glasova nego na prethodnim izborima, ko glasa za AfD?

Pa, koncepcija AfD-a u njemačkom društvu je ona protestne stranke koja zna kako da upotrebi ljutiti ton da stvori atmosferu napetosti i mobiliše birače. populistička stranka koja zna da kaže ono što ljudi žele da čuju i koja dobija mnogo glasova među apstinentima, novim glasačima i razočaranim glasačima (mnogi na levici). Upravo u ovom posljednjem dijelu ova stranka je ukrala mnogo glasova ljevice. Ljudi lijevog centra koji glasaju za SPD koji su nezadovoljni i zasićeni driftom svoje stranke. Ljudi kojima je potrebna a Alternativa tradicionalnim strankama (iako AfD sebe definira kao neoliberalne). Upravo tog glasača Linke nije u potpunosti uhvatio. Možda je kritičnija pozicija potonjeg mogla kanalisati ovo nezadovoljstvo na ljevici.

Još jedna iznenađujuća činjenica o AfD-u je da je uspjela da se konsoliduje sve pruge star. Naime, prema sociologu iz Infratesta, ona je u svakoj grupi dobila najmanje 5% glasova (iako ima više korijena među mladima). Iznenađuje i podatak da je njihov najvažniji izvor glasova među radnicima i nezaposlenima, iako ima više polja rada gdje osvaja glasove.

Ukratko, ne bi bilo lako napraviti konkretan profil glasača Afd-a, iako bi to bio muškarac u 30-im ili čak mlađi, iz niže srednje klase, razočaran Merkelinom politikom (posebno prema izbjeglicama). ), zabrinut za situaciju u svojoj zemlji i ne nužno neoliberalne ideje.

Zaključno, uspon AfD-a nije samo posljedica neuspjeha Merkelove, već i zbog neuspjeh ljevice ili pseudo-ljevice, budući da bi mnogi glasači ove formacije bili eventualni glasači Die Linkea. Dakle, ljevica, ne samo u Njemačkoj, već iu cijeloj Evropi, treba da se okrene lijevo i ka većoj odbrani prava radničke klase, a prije svega većoj agresivnost u govoru. Time bi se izbjegao gubitak mnogih ljevičarskih glasača zbog stranaka poput AfD-a.