Čekajući Evropu

Ako je nešto bilo teško upravljati mjesecima Covid-19 je odnos između različitih evropskih država i Unije u cjelini. Svaka vlada je radila malo (ili mnogo) sama, pokušavajući pridobiti vlastito biračko tijelo, a malo obraćajući pažnju na potrebe kontinenta u cjelini. Javne demonstracije nekih lidera napravljene su uglavnom za internu potrošnju, a posljedica svega toga je a slika nedostatka solidarnosti i podjela koja nije favorizirala na prestiž institucija zajednice.

Ali sada, nakon prvog i brutalnog udarca bolesti, vrijeme je da pređemo s riječi na djela i kladimo se na oporavak. Ursula von der Leyen, predsjednik Evropske komisije, preuzeo je odgovornost i predlaže implementacija Evropskog plana rekonstrukcije koji bi bio u obliku 500.000 miliona eura u transferima i još 250.000 u kreditima koji bi pomogli državama da napreduju.

Kao obično, Problem sa planom će biti "detalji", u koju će đavo uneti kukolj i naterati nas da izvršimo, još jednom, maratonske sesije pregovore na koje smo tako navikli u Briselu. Skoro polovina sredstava, Prema prvobitnim planovima, preuzeli bi ih oni koji su najviše pogođeni pandemijom na kontinentu: Italija i Španija. U našem slučaju, oni bi mogli iznositi više od 75.000 miliona eura efikasan, i više od 60.000 kredita. Ove cifre, zaista enormne, i koje bi dostigle razmere od preko 10% BDP-a, u praksi predstavljaju doprinos sredstava sličan gubitku produktivnosti koji ćemo doživjeti, Prema najkonzervativnijim procjenama, u samoj 2020. Nadalje, nezavisno od ovih linija, postoje i one druge, već dogovorene prije nekoliko sedmica, da obezbijede likvidnost sistemu, a koje počinju od inicijativu Evropskog saveta.

¿Kako uskladiti ove planove, izuzetno ambiciozno i ​​duboko neliberali u svojoj koncepciji, sa evropskim finansijama? I kako to učiniti u okviru ekonomije neke zemlje, najviše pogođene, čiji sopstveni javni računi daleko premašuju 100% duga u odnosu na njen BDP? Hoće li kredibilitet i finansijski kapacitet Unije biti doveden u pitanje u međunarodnom kontekstu u kojem mnoge druge zemlje preuzimaju vodstvo?

El izazov koji se otvara za naredne mjesece je dvojak: s jedne strane, dobijanje savladati nevoljnost sjevernih zemalja, koji su spremni da budu podrška, ali ne i da nose preveliki teret, a sa druge strane još veći teret. Potrebno je odgovoriti na veliko pitanje:odakle, kojim fiskalnim ili drugim mehanizmima, Hoće li Evropska unija moći izvući toliki iznos sredstava?