Sánchez pred svima: definitivna neslaganja ili strategija dovedena do krajnjih granica?

Ostalo je još samo pet dana do sjednice investiture koja će obilježiti političku budućnost Španije u naredne četiri godine, a ostalo je još nekoliko mjesta za skrivanje ili čekanje: Sljedećeg ponedjeljka svačija pisma će konačno svima biti vidljiva.

Osnovna nit pregovore razvijeno tokom prošlog mjeseca (moguće sporazum između PSOE i Podemosa) je prekinut, ili bar tako kažu sa socijalističke strane. Međutim, toliko se toga već dogodilo i toliko je bilo dolazaka i odlazaka, strateških poteza i pokušaja pritiska. sotto voce, što niko ne isključuje (naprotiv), da će se iznenada i na nekom maratonskom zasedanju koji će se održati tokom sledećeg vikenda konačno postići dogovor in extremis između Sáncheza i Iglesiasa.

za PSOE, Šta god ankete kažu, Ne želite da rizikujete da se vjetar naglo promijeni i odjednom se nađete, u novembru, pred anketama koje će vam donijeti pad ili gubitak manevarske sposobnosti. I Podemosu još manje odgovara, Zbog onoga što kažu ankete i zato što Errejonova sjena vreba, dovodeći već smanjenu veličinu njegove parlamentarne grupe u opasnost.

socijalisti, Kako god, Imaju još karata za izvlačenje iz rukava. Ako se na kraju opklada na Podemos pokaže nemogućom (što bi uvelike umirilo nekoliko teritorijalnih barona), oni i dalje mogu pokušati, u julu ili čak u septembru, da natjeraju narandžaste ili plave redove da odustanu.

Narandže se plaše, upadajući u krug u anketama i pretpostavljajući da bi ih nekoliko dodatnih mjeseci iscrpljivanja moglo dovesti do izbora u novembru na kojima se ne može isključiti da će pasti ispod svog istorijski nizak od 32 poslanika. Ta slabost, taj strah od propuštanja prilika koje se možda neće ponoviti (isti onaj koji ih navodi da stalno sumnjaju u svoj cordon sanitaire protiv Voxa) mogao bi poslužiti Sanchezu da konačno natjera Riveru da se uzdrži to bi ostavilo otvorena vrata za jednobojnu socijalističku vladu. Kada se to postigne, onda bi, mirno, predsjednik tražio konkretnu podršku za provođenje svakog od zakona, svakog zakonodavnog projekta i svakog godišnjeg budžeta. To ga brine mnogo manje od postizanja investiture.

Ne može se isključiti čak ni da Sánchez ukazuje još dalje: na Casado je uzdržan. Iako im dosadašnja strategija popularnih jako dobro funkcionira (prepustiti drugima da budu krivi za paralizu, šute i tako se predstavljaju kao jedina dosljedna dugoročna alternativa), nije nemoguće da na kraju trenutka kada bi mogli da stignu da pomognu socijalističku vladu s jedinom namjerom da se istakne klasično dvostranačje a novu politiku i nove stranke ostaviti kao jedine krivce za blokadu ovih mjeseci.

Gledajući panoramu u cjelini, iako je mogućnost da završimo na novim izborima vrlo realna, I dalje se čini vjerovatnijim da će Sanchez na ovaj ili onaj način biti inaugurisan u julu ili septembru. Možda je to karta na koju je igrao i koji će igrati do kraja, vođen svojim savjetnicima: staviti dugotrajnu tenziju na druge strane, u uvjerenju da će, na ovaj ili onaj način, strahovi ili interesi jednog od njih na kraju dovesti do toga da popusti i da će mu predati predsjedništvo sa malo ili bez hipoteka.

Za nekoliko dana znaćemo da li je to postigao.