S kim će se PSOE dogovoriti?

Jučer je bio povijesni dan, u kojem Španjolska politička karta doživjela je spektakularan zaokret koje ćemo pamtiti desetljećima. Bio je to trenutak izborni preporod PSOE, ali i dan kada Narodna stranka potonula je ispod razine iz 1982. godine i vidio kako Ciudadanos se prestao predstavljati kao mogući partner, i postao solidan suparnik u borbi za vodstvo desnog centra.

Jučer također znači nešto što svi znaju: kako možeš pobijediti gubitkom, ili kao Unidas Podemos, postigavši ​​osrednji rezultat, može postati temeljni stup nove vlasti, s moći i utjecajem.

28. travnja 2019. ostat će zapamćen i po danu pojava Voxa u Kongresu. Gorko-slatka pojava koja je jučer odavala stanovito razočarenje u svakoj riječi svojih čelnika. Još jednom se pokazuje (to se već dogodilo s Podemosom 2015.) da je jedno dominirati ulicom, skupovima ili svijetom društvenih mreža, a sasvim drugo volja građana izražena u slobodnom glasanju. Na biralištima, Vox je ostao na pola puta, iu tom procesu razarao svaku nadu u alternativnu vladu PSOE-ovoj.

A sad to? Ciudadanos, kako je navedeno u predizbornoj kampanji, odustaje od postizanja dogovora sa Sánchezom, te se namjerava usredotočiti na zadatak voditi opozicija. Ostavljajući tako polje slobodnim za a Vlada PSOE i Unidas Podemos. Ali toj će vladi za uspostavu biti potrebna veća potpora ili barem aktivna apstinencija jedne ili više skupina, jer sam PNV nije dovoljan. Hoće li biti moguće postići dogovor? Jučer je Pedro Sánchez postavio granicu: poštivanje Ustava.

Ovdje napuštamo “Pactorium”. Bit će to bitan alat sljedećih nekoliko tjedana... ili mjeseci.