Jos jedan dan

Ustajanje košta svaki dan malo više. Učini što treba, čak i više.

Jučer smo bili zemlja na svijetu s najviše umrlih, a iako se to naslućivalo, jer Italija već “ide dolje”, a mi idemo gore, nije to nešto što je ugodno znati, puno manje za reći.

Spisateljeva rutina, osim suradnje na jutarnjem članku koji se bez obzira na sve čima ujutro objavi na ovoj web stranici, sastoji se od pripreme podataka, spremanja svega, grafikona, komentara,... jer u pola jedanaest stiže ratni izvještajMislim, izvještaj o umrlima, zaraženima i onima koji su primljeni na JIL.

Brojke. Samo brojeve koje treba brzo obraditi, pokušavajući ne pogriješiti zbog žurbe. Ali, iza njih ljudi, samo ljudi koji se mnogo puta, gotovo uvijek, pokapaju u samoći.

Nakon pića slijede (lakši) paneli za pripremu prije ručka. Oni su poput malog daška besmislice, tako potrebni... Zatim YouTube i/ili Twitter live streamovi za nastavak (kad dođu). I, uvijek, bavite se obiteljskim stvarima, slušajte prijatelje i poznanike koji vam pričaju nedaće (telefonom, WhatsAppom, svugdje) kako biste, gotovo bez prekida, Stanite u 19:45 i vratite se jebenim podacima, grafikonima, da ažurirate svjetsku statistiku smrti za novi unos.

Brojali smo glasove, a sada smo postali brojači mrtvih. Oko devet navečer dan već ima okus, neizbježno, po sumporu i žuči.

Usput stižu vijesti od prekrasnih, jedinstvenih ljudi koji vas podržavaju. Ljudi koji izmišljaju nevjerojatne načine za izradu maski, kanila, respiratora. Ljudi koji pomažu, ljudi koji daju sebe kako bi drugi imali dodatnu malu šansu za preživljavanje. Veliki ljudi koji žive u kućama ponekad velikim, a često malim.

Usput dolaze vijesti o odvratnim, podlim ljudima vrijednim prezira. Ljudi koji se vraćaju dobro poznatim načinima simuliranja gubitaka, fakturiranja u B, neprijavljivanja PDV-a i na taj način ubiranja davanja koja će biti isplaćena žrtvama, otimajući ih od onih kojima su stvarno potrebna. Ljudi, smetnje...

Prije spavanja život ima okus neuspjeha, jer sve se to dogodilo u samo jednom danu, odvratnog 25. ožujka, teškog poput smrti koje se gomilaju.

Kad dođe vrijeme za ustajanje, uz napor, život ima okus nade, jer ostao je jedan dan manje i iz ovoga ćemo izaći bolji ljudi. Obavezno da bude tako.

----------

Sada, više nego ikad, trebamo te

Teška su vremena za medije zbog gubitka oglašivača i prihoda. Stoga, samo vjerujemo zadržati što više uzoraka S obzirom na okolnosti. Toliko ćemo vas pitati Oni od vas koji koriste blokatore oglasa slažu se da ih neće koristiti dok traje ova reklamna kriza. A ako netko može (ali molim vas, bez urušavanja kvalitete života ili smanjenja potrebnih primanja), Omogućujemo donacije putem Paypala, kako bi nam pomogli u ostvarivanju dodatnih prihoda nakon potpunog prekida oglašavanja.
Ono što zaista tražimo od vas, a to je već mnogo, jest ostani tu, s druge strane ekrana. Bit će teško, ali ništa nije nemoguće...